PREDGOVOR
dr. sc. Barbara Gaj Ristić ~ Umjetnička akademija u Splitu
U svetom okrilju Svetišta i bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje se stoljećima sabiru molitve, tišina i predanja vjernika, smjestila se izložba Milost autorice Žane Bajić.
Ovaj prostor, duboko prožet duhovnošću i zaštitničkom prisutnošću Majke Božje, otvara vrata umjetnosti na način koji nadilazi izložbeni ambijent, već postaje hram u kojem slike pronalaze svoje prirodno mjesto, svoje ozračje i svoj unutarnji mir.
Izložba je svoj put započela u crkvici sv. Mikule u splitskom Varošu. Otvorenje izložbe na prvu nedjelju Došašća nosi simboliku koja snažno prožima cijeli ciklus.
Advent je vrijeme tihe priprave, unutarnje borbe i nade; vrijeme rađanja svjetla iz tame. Upravo iz takvih trenutaka nastale su Ljubav i Milost kao izvorište stvaranja, iscjeljenja i unutarnjeg preporoda.
Cijela izložba posvećena je ženi i majci kao Božanskom biću. U njezinim se djelima zrcali sveta snaga žene, njezina ljubav, njezina prisutnost i bezvremenost.
Svaka slika prikazuje majku i dijete u zagrljaju povezanih neraskidivom niti ne samo tijelom, već i duhom. Nad svime bdije Majka Božja, zaštitnica, tiha čuvarica koja povezuje sve prisutno i neizgovoreno.
Inspiracija za ove slike iznikla je iz dubine osobnog iskustva. Tijekom pandemije, prije četiri godine, autorica je provela pet dana na respiratoru, na granici između svjetova.
Taj susret s vlastitom ranjivošću, s dahom koji je nestajao, duboko ju je preobrazio. Iz tog iskustva blizine smrti rodila se želja da slika ženu kao Božansko biće, snagu koja i kada pada, ponovno ustaje s ljubavlju, vjerom i milošću.
Boje koje autorica koristi nisu slučajne jer ukazuju na božansku energiju, nebeske visine i tajnu majčinske ljubavi.
Zlatna simbolizira svjetlost, svetost i božansku prisutnost, plava donosi mir neba i duše, narančasta nosi snagu i vatru života, dok crna predstavlja tajnu, mističnost i uzvišenost ženske snage, čak i u trenucima tame.
Pozlaćene aureole stvaraju dodatnu dimenziju svete povezanosti majčinske ljubavi i Majke Božje.
Na licima majke i djeteta vidljive su linije fraktalnog analitičkog crtanja, koje prema riječima autorice mijenjaju doživljaj oblika i forme. Te linije otkrivaju ono neizgovoreno, ono što se ne vidi očima, ali se osjeća srcem.
Izložba Milost poziva posjetitelje na refleksiju o snazi žene i majke, o božanskoj ljubavi koja nas ujedinjuje te o tajnama koje nosimo u sebi.
Kroz ove radove autorica želi prenijeti milost i snagu koju je osobno doživjela, darujući posjetiteljima mogućnost da u ovom svetom prostoru osjete duboku povezanost s božanskim, nevidljivim, ali uvijek prisutnim.
U prostoru gdje kamen pamti molitve, a tišina nosi dah vječnosti, otvara se prostor susreta – onaj unutarnji, tihi, u kojem se umjetnost pretače u molitvu, a slika postaje zrcalo duše.
Izložba Milost nije nastala samo da bi bila viđena, već da bi bila srcem prepoznata.
RIJEČ UMJETNICE
Žana Bajić
Izložba Milost nastala je iz trenutka kad sam bila na rubu života – kada sam, priključena na respirator, osjetila dah nestajanja, ali i tiho prisustvo Milosti koja me sačuvala. Taj trenutak katarze nije me ostavio istom. Vratio me stvaranju s novim pogledom i umjetničkim izričajem: željom da slikam Ženu kao Božansko Biće – Majku, Svetost, Tihu Snagu.
U svakoj slici tražila sam lice Majke – ne samo one zemaljske, nego i Majke Božje, kao duhovne vertikale kroz koju sam se podizala. Dok sam slikala, osjećala sam je kraj sebe – nevidljivu, ali prisutnu, poput blagoslova u svakom potezu. Motiv žene i djeteta provlači se kroz svaki rad kao znak neraskidive povezanosti, svjetla i ljubavi koja iscjeljuje.
Lica sam prekrivala linijama fraktalnog crteža kako bih dodirnula ono nevidljivo u vidljivom – ono što se ne izgovara riječima, ali se prepoznaje srcem, poput tihe niti koja povezuje duše i svjetove.
Izložba Milost otvara se u Svetištu i bazilici Gospe Sinjske na prvu nedjelju Došašća, dan kada palimo svijeću nade, ono prvo svjetlo koje nas poziva na mir, povjerenje i tihu radost iščekivanja. Vjerujem da su i datum i prostor, kao i sama tema izložbe, nježno vođeni nevidljivom rukom koja zna dublje od nas i vidi dalje nego što mi možemo slutiti.
Milost dolazi tiho, ali kada dođe, donosi svjetlo koje preobražava sve.
Izložbu “Milost“, posvećenu ženi kao božanskom biću i majci, s ljubavlju posvećujem svojim kćerima, Bruni i Doris.
Kroz ove radove autorica želi prenijeti milost i snagu koju je osobno doživjela, darujući posjetiteljima mogućnost da u ovom svetom prostoru osjete duboku povezanost s božanskim, nevidljivim, ali uvijek prisutnim.
U prostoru gdje kamen pamti molitve, a tišina nosi dah vječnosti, otvara se prostor susreta – onaj unutarnji, tihi, u kojem se umjetnost pretače u molitvu, a slika postaje zrcalo duše.
Izložba Milost nije nastala samo da bi bila viđena, već da bi bila srcem prepoznata.
